Najčešće pitanje koje roditelji upućuju defektolozima i drugim stručnjacima koji se bave edukacojom dece, je to kada će njihovo dete preći na operacije sabiranja, oduzimanja, množenja i deljenja, navodeći da njihovo dete već zna sve brojeve.
Nama defektolozima je mišljenje roditelja veoma važno. Roditelji zapravo predstavljaju sponu između defektologa i deteta, jer oni najbolje poznaju svoje dete. Samim tim, nama je jasan razlog njihove nestrpljivosti i razumemo da žele da ubrzaju napredak svog deteta, ali postoje određene faze razvoja sposobnosti, koje se ne mogu preskakati. To važi i kada je usvajanje pojma broja u pitanju.
Pokazatelj da je dete usvojilo pojam broja, jeste taj da kada dete broji, zna da poslednji broj označava broj objekata u nekoj grupi. Kada dete prebroji objekte i mi ga pitamo koliko nečega u grupi ima, ako krene da broji od početka, pojam broja nije usvojen. Prilikom vežbanja prebrojavanja, potrebno je detetu davati različite objekte, koji su različito raspoređeni, kako dete ne bi obraćalo pažnju na njihov izgled i raspored, već na količinu.
Operacije sabiranja, oduzimanja, množenja i deljenja se javljaju oko sedme godine. Zašto baš sedma godina?
Pojam broja podrazumeva postojanje operacija serijacije i klasifikacije, koje su dostupne oko sedme godine. Serijacija podrazumeva to da dete zna da je svaki broj veći od prethodnog, a manji od narednog, dok se klasifikacija odnosi na to da dete može podklase da svrsta u klase, u ovom slučaju da zna recimo da je broj jedan manji od broja dva i da ”ulazi” u broj dva.
Sve ove faze su važne u razvoju deteta i ne treba ih preskakati. Nije važno koliko dete ima godina, već na kom je nivou razvoja određenih sposobnosti.
Tekst pisan po teoriji Žana Pijažea.